Prestani raditi na sebi!

Znanost iza knjige

Svaka ključna tvrdnja proizašla je iz više od tisuću sati rada s klijentima. I svaka ima istraživačku podlogu koja je potvrđuje.

Poglavlje 6

„Borba je problem, ne rješenje"

Originalni eksperiment

Wegner i sur. (1987)

Originalni eksperiment „bijelog medvjeda": pokušaj supresije misli paradoksalno proizvodi upravo opsesiju ili preokupaciju protiv koje je usmjeren.

PubMed →

Meta-analiza

Abramowitz, Tolin & Street (2001)

Meta-analitički ispitali veličinu efekta supresije misli u Clinical Psychology Review: potvrđen mali do umjereni rebound efekt koji varira ovisno o prirodi ciljane misli.

ScienceDirect →

Direktna primjena

Rassin i sur. (2003)

Nakon pokušaja supresije anksioznih misli, ispitanici su doživjeli porast anksioznosti i učestalosti misli. Supresija anksioznih misli može dovesti do paradoksalnog porasta anksioznosti te uzrokovati i/ili održavati anksiozne probleme.

PubMed →

Poglavlje 5

„Sekundarni dobitci"

Sustavni pregled

Fishbain i sur. (1995)

Pregled 166 referenci u Clinical Journal of Pain, od čega 24 studije sekundarnog dobitka i 14 studija potkrepljenja. Zaključak: rezultati podržavaju potencijalnu važnost koncepta sekundarnog dobitka za razumijevanje ponašanja u bolesti.

PubMed →

Klinička studija

Nizozemska psihijatrijska studija

Od 166 pacijenata, 70 (42,2%) je izvijestilo da očekuje sekundarni dobitak dok je u terapiji. Pronađena značajna veza između očekivanja sekundarnog dobitka i lošijeg terapijskog ishoda. Samo u 9 od 147 slučajeva (6%) pacijenti su eksplicitno izrazili ta očekivanja psihijatru.

ScienceDirect →

Poglavlja 6, 7, 9

„Prihvaćanje, ne kontrola"

Meta-analiza 39 RCT-ova

A-Tjak i sur. (2015)

ACT je nadmašila kontrolne uvjete (Hedgesov g = 0,57), bila superiorna naspram liste čekanja (g = 0,82), psihološkog placeba (g = 0,51) i uobičajenog tretmana (g = 0,64). Objavljeno u Psychotherapy and Psychosomatics.

PubMed →

27 RCT-ova

Yu i sur. (2025)

2.860 sudionika: ACT nije nadmašila CBT ali je bila značajno učinkovitija od ostalih aktivnih kontrola. Poboljšanja u psihološkoj fleksibilnosti značajno su predvidjela smanjenja depresije i anksioznosti.

PubMed →

Pregled 20 meta-analiza

Gloster i sur. (2020)

Ključno: od samog početka, autori ACT-a su tvrdili da cilj ACT-a nije smanjenje unutarnjih stanja (iako se to može dogoditi) nego promicanje funkcioniranja i dobrobiti.

ScienceDirect →

Poglavlja 1, 4

„Tijelo pamti" / Adaptacija

Originalni rad

Van der Kolk (1994)

U Harvard Review of Psychiatry: trauma se pohranjuje u somatskom pamćenju i izražava kao promjene u biološkom stresnom odgovoru. Intenzivne emocije u trenutku traume pokreću dugoročne uvjetovane odgovore na podsjetnike.

PubMed →

Implicitno pamćenje

Van der Kolk (1998)

Traumatizirani ljudi mogu „znati" emocionalnu valenciju podražaja i biti svjesni povezanih percepcija, bez mogućnosti artikuliranja razloga za osjećanje ili ponašanje na određeni način. Janet je predložio da su traumatska sjećanja odcijepljena od svijesti i pohranjena kao senzorne percepcije.

Wiley Online Library →

Poglavlje 10

„Sekunda je dovoljna"

Umbrella review, 415 pokusa

Schleider i sur. (2025)

24 sustavna pregleda s 415 jedinstvenih pokusa u Annual Review of Clinical Psychology: 83,33% pregleda izvijestilo o značajnim pozitivnim efektima jednosesijskih intervencija za anksioznost, depresiju, probleme hranjenja, zlouporabu supstanci. Veličina efekta = −0,25.

Annual Reviews →

12-mjesečno praćenje

Hoyt i sur. (1992); Bloom (1997)

58,6% klijenata izvijestilo da im je jedna sesija bila dovoljna nakon 12 mjeseci praćenja. Bloom je u meta-analizi našao da jedna intervencija može biti jednako učinkovita kao dugoročna psihoterapija. Novija istraživanja: 50–70% klijenata pokazuje poboljšanje nakon jedne ili dvije sesije.

Single Session Therapies →

Poglavlje 9

„Ljubav, ne tehnika"

Klasična raspodjela

Lambert; Wampold

Lambert je procijenio da 15% varijance u ishodima dolazi od specifičnih tehnika, a 30% od zajedničkih faktora. Wampold je zaključio da terapijski čimbenici ukupno objašnjavaju 13% varijance u ishodima, pri čemu je terapijski savez identificiran kao najučinkovitija komponenta.

Meta-analiza 295 studija

Flückiger, Del Re, Wampold & Horvath (2018)

Korelacija r = 0,28 između terapijskog saveza i ishoda, stabilna kroz studije. Konzistentna neovisno o vrsti terapije.

ScienceDirect →

Kontekstualni model

Wampold (2001/2015)

Meta-analitičkim i hijerarhijskim tehnikama modeliranja pokazano da zajednički faktori objašnjavaju znatno veći postotak varijance u terapijskim ishodima nego specifične tehnike. Specifične tehnike nisu objasnile klinički značajan postotak varijance.

Poglavlje 15

„Razumijevanje ima rok trajanja"

Meta-analiza

Jennissen i sur. (2018)

Prva meta-analiza u American Journal of Psychiatry: pregledano preko 12.000 sažetaka, ocijenjeno 261 cjelovitih radova, uključeno 22 studije. Uvid se smatra jednim od najvažnijih mehanizama promjene, ali veličina korelacije s ishodom je usporediva s terapijskim savezom. Umjerena, ne magična.

AJP →

Ključni nalaz

Intelektualni vs. emocionalni uvid

Intelektualni uvid nije dovoljan za promjenu ponašanja. Promjena se događa uglavnom zahvaljujući emocionalnom uvidu, razumijevanju praćenom emocionalnim iskustvom. Intelektualni uvid priprema osobu tek za iskustvo emocionalnog uvida.

Naruči knjigu → ← Natrag na naslovnicu

Znanost iza knjige

„Borba je problem, ne rješenje"

Wegner i sur. (1987)

Abramowitz, Tolin & Street (2001)

Rassin i sur. (2003)

„Sekundarni dobitci"

Fishbain i sur. (1995)

Nizozemska psihijatrijska studija

„Prihvaćanje, ne kontrola"

A-Tjak i sur. (2015)

Yu i sur. (2025)

Gloster i sur. (2020)

„Tijelo pamti" / Adaptacija

Van der Kolk (1994)

Van der Kolk (1998)

„Sekunda je dovoljna"

Schleider i sur. (2025)

Hoyt i sur. (1992); Bloom (1997)

„Ljubav, ne tehnika"

Lambert; Wampold

Flückiger, Del Re, Wampold & Horvath (2018)

Wampold (2001/2015)

„Razumijevanje ima rok trajanja"

Jennissen i sur. (2018)

Intelektualni vs. emocionalni uvid

Ovo poglavlje mijenja jednu stvar u tvojoj glavi.